Foto:Robertina Čuhnil
Foto:Robertina Čuhnil
O drevnom običaju Martinja ispričane su već sve priče i ne bih htjela ponavljati ono što možete naći na Wikipediji ili što je prezentirano u medijima, već vam pokazati kako je bilo na jednoj od mnogobrojnih proslava u Hrvatskoj . Neću reći da je to bilo nešto posebno i drugačije jer bit njegovanja običaja nije novina, već očuvanje i vjernost tradiciji. U svijetu neprestane mijene i utrke novotarija, što korisnih, što beskorisnih, zaustaviti se povremeno, godi i duhu i tijelu. Ja sam se zaustavila u Moslavini, tridesetak kilometara od Zagreba na jednom selskom turizmu (da, selskom, tako domaćini kažu), gdje kad uđete sve miriši na neka davna vremena, na topli dom gdje je sat stao…ok, najviše mi je mirišalo na buncek sa zeljem, kobasice, rebarca, vino i još puuuuno toga, ali neću vas dalje mučiti. Osim nosa i nepca, najviše su mi se naslađivale oči s toliko detalja iz nekih prošlih, tuđih života, koje u toj domaćoj atmosferi osjećate svojima (pri tom ne mislim da imate slobodu drpiti nešto, nego, ono, osjećate da ste doma). Naravno da se taj ugođaj plaća, nije baš za studentski džep, ali nije ni nedostupno.
Kakva je gazdina matematika, s obzirom da ima petnaestak zaposlenih, da je recesija pogodila sve, pa i ugostitelje, da nisu na preprometnoj lokaciji? Matematika je odlična! Ravno iz gazdinih usta u Božje uho, kak’ se veli, ali zapravo je obrnuto iz Božjeg uha, u gazdina usta. To je realnost, domaćin ovog imanja, ovog ozbiljnog biznisa je prezadovoljan. Doduše, to je plod desetogodišnjeg rada i truda obitelji i svih zaposlenih, plod savršeno razvijane ideje koju stalno nadograđuju brojnim novim sadržajima, a koji se uklapaju u tu starinsku priču. U svakom slučaju, dobar primjer da seoski turizam sam po sebi i općenito, kao dio kontinentalnog turizma, ima perspektivu. Namijenjen je domaćim gostima i naravno, stranima, koji trebaju saznati da Hrvatska, osim božanstvene modre obale, ima i jednako božanstvenu zelenu unutrašnjost .
Foto:Robertina Čuhnil
Završit ću s djelićem martinjske molitve koja poštuje tradiciju Križevačkih štatuta po kojima se svake godine krsti mošt, a vinski biskup im doda i pokoju aktualnost: „Od malog priohoda, oslobodi nas, od prazne posude, oslobodi nas, od prolivenog mlijeka, oslobodi nas, od peronospore hude, oslobodi nas, od Sulejmana Veličanstvenog, oslobodi nas…itd. Da je biskup došao krstiti mošt među studente, vjerojatno bi dodao: Od neaktivnih iksica, oslobodi nas, od ćudljive Bolonje, oslobodi nas, od propuha u novčaniku, oslobodi nas, od prozivke na predavanjima, oslobodi nas…Kreativnije litanije dobrodošle su u komentarima. Živjeli svi Super Hikovi i oni koji će to tek postati! Zaboravila sam dodati: Kad piješ, ne vozi! E da, kad smo već u crkvenoj retorici, mala ispovijed za kraj, popila sam samo jedan orahovac, da bih ostala nepristrana, časna vinska!
Foto:RobertinaČuhnil
Made in HR 